Biti članom bratovštine

Različite povijesne poteškoće, zla namjera najrazličitijih osvajača ove naše zemlje i zatirača naroda, njegova života, običaja i kulture, a na poseban način naše vjere, uvukli su se dijelom i u naše ponašanje danas. Tako su momci i muževi u turska vremena osiguravali misišta na koja bi došao ″pratar″, i nerijetko im je to bila i sva molitva i pobožnost. Žene su i dica ″odile″ k misi, a oni su to njima i ″pratrima″ osiguravali svojim životima. Eto, iz te nasušne potrebe i nevolje, do danas je u mnogim krajevima Hercegovine ostala navika, da je ″ženski posa ić k misi″.

I ostade onda u ponašanju naših ljudi mnogo od toga što su u ponašanju utjerali svojim zulumima njegovi tlačitelji, progonitelji, mrzitelji. Pa čujemo: ″Ja virujem, ali pusti ti meni odlaske k misi, ispovijedanja, pričešćivanja, pusti ti meni pivanje u crkvenom zboru, tamo neke recitacije, priredbe i što ti ga ja sve znam. I tu Bratovšćinu″! I zanimljivo da će ga u tome podržati oni koji danas najviše pripovijedaju neka učlanjivanja u sami Bog zna koje klubove i nevladine udruge. Ali, ako si u nekoj ″udrugi″ koja će te vjerski i narodno osvijestiti, e to je već sumnjivo, već si netko koga treba primiti s velikom zadrškom

A biti danas članom Bratovštine uistinu je ono što je kulturni narod Hrvata njegovao u svom ponašanju u svojoj povijesti, i što njeguju drugi kulturni narodi Europe, kamo i Hrvati spadaju. Jedan je Talijan ponosan obući odoru svoje Bratovštine, stati pod njen stijeg, kako i jedan Nijemac, Britanac, Austrijanac, ali ako to uradi Hrvat, e onda je on i nazadan i politički upitan.

Krasno je danas čuti da jedna župa, mjesna zajednica ili općina ima svoju Bratovštinu. I nemoj se, kao član Bratovštine toga sramiti, ili ako još nisi postao članom, učini to s ponosom. I nemoj se sramiti stati u crkveni zbor i pjevati, pa to kulturni vjernici čine posvuda po svijetu, i nemoj se sramiti odvojiti u ovakve djelatnosti dio svog vremena, posebno ako ga imaš slobodnog. Što ima ljepše vidjeti u Bratovštini i djeda i sina i unuka, kako se prepiru da nešto urade za svoje mjesto, svoju župu, i kako im na nedjeljnim svetim misama pucaju žile od pjevanja u crkvenom zboru. Tri pokoljenja jedno do drugoga. Bratovština je krasna prigoda osmisliti samog sebe, osmisliti svoje djelovanje, bit od koristi, družiti se i uljepšati i dignuti na razinu življenje mjesta koje je tvoje.

Neka bude dug život Bratovštini sv. Stjepana u Gorici i Sovićima. Ustrajte na svom Statutu, svom stijegu, svojoj himni. Ustrajte na svojim sastancima i druženjima, molite se dragom Bogu, činite dobro. Nije to sramota. Naprotiv.