Od Trebižata do Zagreba

Klapsko pjevanje muzikolozi datiraju u prvu polovicu 19. stoljeća. Klape su svoje umijeće pjevanja temeljile na starijim, često pučkim napjevima, pa su u klapskom izričaju prikriveni slojevi ilirskih, rimskih, bizantskih, ugarskih, venecijanskih i drugih napjeva. Ustvari, današnji muzikolozi koji sebe nerijetko nazivaju glazbenim arheolozima, te utjecaje mogu iščitati iz slojevitih klapskih napjeva. Sve što je kroz povijest prolazilo Dalmacijom i jadranskim područjem ostavljalo je poneki trag ili titraj u napjevu ili načinu pjevanja. Ipak, utjecaji koralnog i glagoljaškog crkvenog pjevanja, te talijanske i mediteranske melodioznosti, ostavili su najdublji pečat, i utkani su u čvrstu osnovu današnjeg klapskog glazbenog izričaja; skladatelji novih pjesama ih i dandanas obilato koriste.

Ženska klapa Neviste nastavlja klapsku tradiciju grada Imotskog i ženske klape Varošanke. Imotski je do sada imao više formalnih i neformalnih klapa, među njima mušku klapu Dalmacija koja je nastupala kao jedna od devet klapa na prvom Festivalu klapa u Omišu 1967. (T. Delić, K. Smoday, M. Kujundžić, J. Kusić, B. Zen, N. Vujević, A. Vujević), pa više godina kasnije mušku klapu Imotski i već spomenutu žensku klapu Varošanke. Ali, oduvijek su neformalne grupice-klape pjevale pod prozorima i teracama šaljući nježne ljubavne akorde usnulim draganama. I znalo se „‘ko lipo piva, a ‘ko kvari" pa su takvoga izbjegavali. No to je neka druga tema. Neviste, ženska, ujedno jedina klapa koja danas djeluje u Imotskome (M. Vidak, I. Kujundžić, A. Todorić, V. Domazet, M. Punoš Rebić, A. Petyo, V. Znaor, K. Strinić i voditeljica I. Šimičić), osnovana je 17. studenog 2007.g., a iza nje je dvadesetak nastupa u zemlji i inozemstvu (BiH, Austrija), a rado se odaziva i pozivima na humanitarne koncerte. Klapa je debitirala na 1. Susretu dalmatinskih klapa Imotski 2008. na kojem je nastupilo 10 klapa iz Senja, Biograda n/m, Pakoštana, Prološca, Murtera, Kaštela, Makarske, Dugopolja. Zahvaljujući mladenačkim ambicijama, stručnom vodstvu (voditeljica prof. Irena Šimičić i manager prof. Maja Punoš Rebići), te predanom vježbanju, Imotski se može podičiti s odličnom klapom pred kojom tek stoji budućnost. Ove godine, točnije 09. svibnja, Neviste i udruga Pismo moja organiziraju vrijedni međunarodni susret na kojem sudjeluje čak 14 klapa i to: m.k. Proložac, Proložac, m.k. Pasika, Kostanje, m.k. Garbin, Makarska, ž.k. Fioret, Makarska, m.k. Elektroprijenos, Omiš, ž.k. Ardura, Split, ž.k. Mindula, Okrug Gornji, ž.k. Burin, Biograd n/m, m.k. Čežnja, Zagreb, m.k. Cambi, Split, m.k. Trebižat, ž.k. Lira, Trebižat, m.k. Bratovština sv. Stjepana, Gorica/Sovići (sve tri iz BiH), i domaćin, ž.k. Neviste, Imotski (op.a.: m.k.= muška klapa, ž.k.=ženska klapa).

Muška klapa Proložac (osam članova) osnovana je kao dio crkvenog zbora župe Sv. Mihovila u Prološcu 2005. godine, a unutar udruge HKUD Proložac koja ima razne kulturno-umjetničke sekcije. Klapa se profilirala na crkvenom zbornom pjevanju koje i dalje njeguju, ali i dalmatinskim klapskim napjevima. Ambicija im je izvoditi vlastite pjesme na festivalima i smotrama klapa. Do sada su imali brojne nastupe, vrijedno rade i vježbaju. Umjetnički voditelj klape Proložac odnedavno je prof. glazbe Ante Gudelj.

Muška klapa Čežnja iz Zagreba ima osam članova u časnim godinama (K. Benković, J. Kolombani, J. Crnica, V. Vicić, I. Žubrinić, H. Dusper, D. Rako, B. Borić), od kojih su petorica Imoćani s trajnom zagrebačkom adresom. Njeguju dalmatinsku pjesmu, posebno izvode pjesme dr. Vlade Vicića koji je ujedno i njihov član. Klapa je dobila vrijedne stručne kritike (J. Ćaleta i M. Magdalenić), jer je opredijeljena za tradicionalne vrste poput serenada, pjevanja u intimnim prostorima, konobama i manjim društvima, tj. oslanja se na tradicijski klapski izričaj koji se sve više potire. U Zagrebu je 6. ožujka promoviran i njihov novi CD/DVD naziva Povratak serenadi. Umjetnički voditelj klape je H. Dusper.

Muška klapa Bratovština sv. Stjepana iznikla je iz istoimene bratovštine nastale kao udruga građana okupljena oko župne crkve sv. Stjepana Prvomučenika u Gorici. Klapa je dio glazbene sekcije iz koje se profilirao ovaj sjajni muški oktet, a od osnutka 1999. imaju za sobom brojne nastupe u Hercegovini, Hrvatskoj i diljem Europe. Iako formalno hercegovačka, njihov način pjevanja nastao je na zajedničkom glazbenom naslijeđu klape je Mo. Anđelko Nikolić (prethodno Mo. Ante Vujević). Klapa promiče očuvanje kulturnih i vjerskih vrijednosti, te humanitarni rad, a svojim nastupima osigurala je podršku i simpatije publike, ali i polučila visoke stručne kritike.

Klapsko pjevanje preraslo je u pokret gdje klapa preuzima funkciju tradicionalnih brojnih obitelji u kojima, kao i u samoj klapi uostalom, svatko zna svoju zadaću, ali i ostvaruje sigurnost u zajednici. Prije tridesetak godina ženske su klape bile prava rijetkost (prva klapa bile su Zadranke), za razliku od danas kada su brojne i odaju naznake premoći nad brojnošću muških klapa. Razlog tome leži u povijesnoj činjenici da su žene u prošlosti imale malo udjela u društvu - ta povijesna ženska šutnja sada se kompenzira kroz ženske klape u kojima djevojke, ali i majke i bake, nastavljaju pjevati dok god mogu. Drugo pitanje o kojemu struka upravo arbitrira je da li se pojam „dalmatinska klapa" treba zamijeniti pojmom „klapa", jer klape djeluju u Dalmaciji, Istri, unutrašnjosti Hrvatske, BiH, Crnoj Gori i dijaspori; sve su osnovane na dalmatinskim napjevima, ali im adresa nije nužno dalmatinska. Danas je također u trendu instrumentalna pratnja gitara ili mandolina čemu je razlog komercijalizacija i izlazak klape iz njezinog prirodnog okruženja (konobe, serenade) na pozornice i stadione, gdje se prakticira umjetničko umjesto tradicionalnog sentimentalnog pjevanja.

Klapsko je pjevanje 14. ožujka 2008. godine Ministarstvo kulture proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom, te ga moramo čuvati i njegovati. Na tom tragu, veselimo se susretu klapa, a lijepim imotskim Nevistama koje ujedno i pjevaju kao anđeli, pružamo punu podršku u njihovu nastojanju da najavljeni događaj bude na zavidnoj visini.

Tekst: Maja DELIĆ PERŠEN

Foto: Z. OLUJIĆ, B. BOBAN



www.imotskenovine.hr