Bog izvan ljudskih očekivanja

Treća nedjelja došašća – godina A

Došašće je vrijeme očekivanja i uvodne božićne radosti. Zato se i treća nedjelja došašća tradicionalno naziva nedjelja Gaudete. “Gaudete“ (lat.) znači: “Radujte se!“. Tako, naime, započinje čitanje iz Pavlove poslanice Filipljanima, gdje on piše: “Radujte se u Gospodinu u svako doba! Ponovno vam kažem: Radujte se!“

Današnji evanđeoski odlomak iz Matejeva Evanđelja opet nam progovara o Ivanu Krstitelju. No, za razliku od prošlog tjedna, taj je govor ovaj put malo drugačiji. Prošle smo ga nedjelje, naime, upoznali na vrhuncu uspjeha i slave, kako svojom snažnom pojavom i riječima privlači mase koje mu vjeruju i primaju od njega krštenje, a sam Isus svjedoči za njega da se među rođenima od žene nije ustao veći od Ivana. Danas ga gledamo nemoćna i nesigurna u tami Herodove zatvorske ćelije. Njegovu je snažnu i uvjerljivu riječ zamijenila nelagodna šutnja koju dodatno otežava Ivanova sumnja nije li se možda prevario kad je Isus u pitanju.

Da se na početku odmah uvedemo u priču: Ubrzo nakon što je Isus stupio na javnu scenu, Ivan je uhićen zbog Herodu opravdano upućenih kritika te je u zatvoru čekao pogubljenje. Želeći saznati Isusov identitet, on šalje Isusu glasnike iz zatvora. “Jesi li ti Onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?“ Iako je Ivanovo pitanje pitanje koje je svatko od nas barem jednom u životu postavio u dubini svoje duše (ili je bar trebao), to je zapravo i pitanje koje u sebi sadrži određenu dozu sumnje. Ivanovo bismo pitanje mogli malo prošiti: Jesi li ti Onaj kojeg sam najavio u svojem propovijedanju ili si pak drugačiji?

Većina je ljudi Isusova vremena iščekivala Mesiju kao političkog osloboditelja. Kao onoga koji će im osigurati slobodu i blagostanje. Ni Ivan nije daleko od te predodžbe. Zbunjuju ga njegova djela. Dok je Ivan živio asketski u pustinji, Isus je poput ostalih: jede i pije i ne pazi s kim se druži. Druži se s ondašnjim židovskim “ološem“ i uopće nije strog i silovit. Ivan je, naime, u svom navještaju dramatično navijestio strogog Mesiju s ognjem (3, 11). To je bila njegova slika o Isusu. Nije to “onaj“ Mesija kojeg je on predstavio prigodom njegovog krštenja. Isus se jednostavno ne uklapa u Ivanovu verziju “Onog koji dolazi“ i zato Ivan indirektno traži od Isusa objašnjenje. Iako je Krstitelj izrazio nestrpljivost i sumnju, Isus ga kasnije hvali kao najvećeg od svih prethodnih proroka koji se ne mijenja kao trska što je ljulja vjetar.

Isus shvaća pravi smisao Ivanovog pitanja te mu odgovara svetopisamskim citatima koje Ivan Krstitelj razumije. Potvrđuje mu Božji dolazak koji se ima dogoditi kada slijepi progledaju, hromi prohodaju, gubavi se stanu čistiti, gluhi čuti, mrtvi ustaju, a siromasima se navješćuje Evanđelje (usp. Mt 11, 5). Sve se to upravo događa. Isus ne dolazi onim putem koji su mu pripravili Židovi, pa čak ni Ivan Krstitelj. On ne samo da se ne razbacuje moću i ne prijeti ognjem i strogošću suda, nego govori o Božjem milosrđu i dobroti i poziva svakog čovjeka da iskoristi priliku i obrati se. Takvo Božje djelovanje nepojmljivo je Ivanovim okvirima. Isus nam predstavlja Boga koji se ne da podložiti ljudskim očekivanjima i manipulacijama. Bog čije bi djelovanje čovjek mogao predvidjeti ne bi bio Bog nego čovjekova tvorevina, a njegovo Kraljevstvo – obična utopija.

Sve ovo što je gore napisano mogli bismo sažeti u kratku rečenicu: Nemoj ispravljati Boga nego ga nasljeduj i prepusti mu svoje putove. Kraljevstvo Božje će se ostvariti tek onda kad dopustimo Bogu da napravi “nered“ u našem životu i kad poruši sve one apstraktne idole, neistinite navike i naše egoistično poimanje i Boga i čovjeka.


www.kriz-zivota.com