Korizma

Ažurirano: 30. rujna 2011. 16:02

Korizma je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pokornički pripremaju za svetkovinu Uskrsa. Korizmeno razdoblje traje od Pepelnice (Čiste srijede), potom slijedi šest nedjelja (tjedana) i na koncu Veliki tjedan. Crkva sa svojim vjernicima to čini po uzoru na četrdesetodogišnje putovanje izabranoga Božjeg naroda iz Egipta po pustinji do domovine, što možemo pročitati u starozavjetnoj knjizi o Jošui (Jš 5, 10-12), ali i o Mojsiju (Izl 24,18) i Iliji (1 Kr 19,8). Konačno, svoje ime ima zahvaliti i Isusovoj četrdesetodnevnoj kušnji u pustinji koju možemo pročitati kod evanđelista Marka (Mk 1,13).

Korizmom se i Vazmenim se trodnevljem, Velikim Četvrtkom – spomen Večere Gospodnje, Velikim Petkom – spomen Muke Gospodnje i Velikom Subotom – spomen Isusovog mirovanja u grobu kršćani pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, slušanjem i čitanjem Božje riječi, te dobrim djelima. Odrasli pripadnici za krštenje, katekumeni imaju u korizmi završne pripreme za svoje krštenje u uskrsnoj noći. U korizmi, kršćani pristupaju sakramentu ispovijedi, da pomireni s Bogom i ljudima radosnije mogu slaviti Uskrs. Svaka korizmena nedjelja ima svoje ime. Prva korizmena nedjelja zove se Čista, druga je Pačista, treća Bezimena, četvrta Sredoposna, peta Gluha (Glušna), a šesta je Nedjelja muke Gospodnje ili Cvjetnica.

Korijenski joj, dakle, ime dolazi od latinskog broja „četrdeset“. Ljubičasta joj je liturgijska boja. Liturgijska odjeća razvila se iz antičke civilne odjeće. Koju boju uzeti u pojedine dane službeno je odredio papa Inocent III. na početku 13. stoljeća, a od propisa u Misalu Tridentskog sabora to je do danas gotovo nepromijenjeno.

U korizmi se u sv. misi izostavlja usklik Aleluja i ne govori se Slava. Oltari se ne urešuju cvijećem. Vjernici ne prakticiraju vanjske proslave, osobito vjenčanja. Prakticira se post i druga odricanja: od droge, alkohola, pušenja, kocke, ovisnosti od televizije i interneta, slastica, gozba. I više od toga: ljudi se u korizmi zavjetuju da neće psovati, da će se  paziti svih oblika grješnosti, da će se izmiriti s onima s kojima su u zavadi, da će nastojati biti općenito bolji, da će pomoći materijalno potrebnima.

Korizma ima svoje pobožnosti i molitve, a najpoznatije su:

Pepeljanje – na Čistu srijedu svećenik blagoslovljenim pepelom pravi vjerniku znak križa na čelu moleći: „Čovječe, sjeti se da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti“. A vjernik sklopljenih ruku odgovara : „Amen!“;

Put križa – može se moliti u obitelji, osobno, u crkvi petkom i nedjeljom prije pučke sv. mise. Sastoji se od četrnaest postaja (14), a u toj se pobožnosti uz molitvu i pjesmu razmatra Isusova muka i smrt;

Gospin plač – pučki spjev u osmercu o Isusovoj muci i smrti. Ima i svoj pučki napjev. U svakom je kraju drukčiji. Spada u vrhunsku pučku pobožnu glazbenu tradiciju hrvatskoga puka. Moli se ili pjeva osobno, zajednički, u obitelji, u crkvi, a prije to kroz korizmu bijaše jedina pjesma koja se kroz korizmu pjevala.

Drugi vatikanski sabor, u svojoj konstituciji o svetoj liturgiji »Sacrosanctum concilium« (br. 109) potiče: »Neka obilatije dođu do izražaja krsne sastavine svojstvene korizmenoj liturgiji; zgodno će biti opet uvesti neke iz pređašnjih vremena«, i dodaje (br. 110): »Pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva i prema prilikama vjernika«.

I korizma 2011. godine dolazi u slijedu svega onoga što je Crkva liturgijski i povijesno proživjela kroz sva ova stoljeća. Ona će se kroz liturgiju i osobnu molitvu i pobožnost svojih vjernika spomenuti svega onoga iz Isusovog života što ovom liturgijskom vremenu crkvene godine daje sadržaj i pečat, a sve s iskrenom i dubokom namjerom odsjaja svih tih događaja u mom i tvom osobnom životu.

Fra Ante Marić