Benjamin Tolić o Zvonki

Na večeri sjećanja i zahvalnosti u kino-dvorani u Grudama o Zvonki je govorio Benjamin Tolić, Zvonkov prijatelj iz emigracijskih dana.

- Sa Zvonkom sam se upoznao daleke 1968. godine u Beču gdje je on došao kao nesvršeni student slavistike iz Zagreba. Za njega mogu reći da je bio slobodarski student, kao većina njih koji su iz provincije dolazili u Zagreb. U Zagrebu su mislili da mogu o svemu slobodno govoriti i ne pomišljajući da je Zagreb jednako kontroliran kao i provincija od tadašnjeg režima. Tako je i Zvonko završio u emigraciji, a najviše smo razgovarali o književnosti. On je bio vrlo načitan i uvijek pripravan na raspravu, pa se s njim bila divota družiti i diskutirati, posebice o politici i književnosti. Nismo se nikako slagali s tadašnjom partijskom dogmom kako je Hrvatska premalena da bi bila samostalna jer je u Europi bilo šesnaest-sedamnaest manjih država, što će reći da je Hrvatska po veličini srednja europska država. Već tada smo uočili neke stvari koje hrvatska historiografija ni u današnje vrijeme ne prati, a tu prvenstveno mislim na činjenicu da se hrvatski nacionalizam nikada nije vezao uz pripadnost rodu i narodu, nego upravo domovini. Često smo razgovarali o našem zavičaju jer je Zvonko iz Gorice, a ja iz Osoja kod Posušja i samo nas dijeli brdo Grabovica.